Vrijeme je bilo sunčano, ali ne i prevruće.   Putovanje je prošlo uz priču i igre, uz poneku pjesmu. Nije nedostajalo hrane, pića kao ni dobrog raspoloženja. Po dolasku na odredište, puni energije smo najprije šetali i razgledavali.

Jednim dijelom puta vozili smo se turističkim vlakićem, a naposljetku i brodom. Cijelo vrijeme uživali smo u ljepotama slapova i jezera, a bacali smo i novčiće preko ramena, za sreću. Vratili smo se u Pakrac umorni, ali ispunjeni lijepim uspomenama. Na kraju smo zaključili da se svakako moramo tamo jednog dana vratiti.

Nacionalni park Plitvička jezera osobita je geološka i hidrogeološka krška pojava. Kompleks Plitvičkih jezera proglašen je nacionalnim parkom 8. travnja 1949. godine. To je najveći, najstariji i najposjećeniji hrvatski nacionalni park. Predstavlja šumovit planinski kraj u kojem je nanizano 16 manjih i većih jezera kristalne modrozelene boje.

Jezera dobivaju vodu od brojnih rječica i potoka, a međusobno su spojena kaskadama i slapovima. Sedrene barijere, koje su nastale u razdoblju od desetak tisuća godina, jedna su od temeljnih osobitosti Parka.

Prostrani šumski kompleksi, iznimne prirodne ljepote jezera i slapova, bogatstvo flore i faune, planinski zrak, kontrasti jesenjih boja, šumske staze i drveni mostići i još mnogo toga dio su neponovljive cjeline koju je i UNESCO proglasio svjetskom prirodnom baštinom, 1979. godine, među prvima u svijetu.

Na Plitvičkim jezerima nalazi se i izvor rijeke Korane, koja se napaja vodom iz jezera. Klima u nacionalnom parku je umjerena planinska.

Prvi ozbiljni počeci turizma na Plitvičkim jezerima potječu 1861. godine.